Želim biti pisac govora

Kad odrastem bit ću doktorica, frizer, učiteljica, influencer i već sve ono od čega se može živjeti i/ili ono što je IN. No, jeste li ikad čuli da netko želi biti pisac govora? U 99posto slučajeva sigurna sam da ne, no zbog ovog da od 1 posto,moram reći- i u Hrvatskoj se od pisanja govora može živjeti i imati lijepi posao.

Mnogi se iznenade kad ih informiram o tome da puno javnih osoba same ne pišu govore. Na prvu se razočaraju jer im je to nekako lažno i licemjernom a kad im se pojasni da je to pravi posao i da je naručivanje govora normalno u svijetu, i dalje nisu oduševljeni...no prihvate. Obično potom postave pitanje- a jel' onda govornici kažu što treba napisati ili im se baš sve smisli? Eh, kako tko... kako kad i kako gdje.

Najjednostavnije gledano, klijent traži govor jer već zna što bi rekao pa prepriča svojim riječima i onda mu se složi lijepi govor po snimljenom razgovoru. Malo kompliciranije je kad klijent ima prigodu za koju zna koji bi efekt htio postići kod slušatelja, a od vas zahtijeva da to govorom i realizirate. Kompliciranije je kad dobijete prigodu na kojoj mora govoriti, a klijent ne zna što bi rekao i od vas zahtijeva da pogodite njegov ukus, prigodu, želje publike, medija i drugo. A još kompliciranije je kad je važna aktualnost, kad se traži trenutno moderan stil javnog govora, kad je posebno stručna tema , kad treba govor imati viziju, originalnu ideju... e sve to i još više, dovodi do potrebe plaćanja pisanja govora, a sve to i više i do potrebe takvog zanimanja.

Jednom mi je prijatelj iskreno priznao kako je mrzio ideju da netko drugi piše govore te da je to smatrao običnom lijenošću, a pisanje govora prodavanjem magle. No, kako život ima sjajan smisao za ironiju, stjecajem okolnosti na njega je pao zadatak da šefu napiše govor za godišnji domjenak. Nakon što se danima mučio s govorom, sve mu je zvučao bez veze i trpio je njegov pravi posao, zaključije je da je jednostavnije nekoga platiti... Pa oni koji rade odgovorne poslove nemaju vremena pisati govore, otkrio je- ja moram raditi svoj posao. Pisanje govora je posao za nekog drugog. Moj posao.

Mislim da u Hrvatskoj ne postoji formalna škola za pisca govora, a najbliže tome je vjerojatno retorika na Filozofskom fakultetu. Mene osobno je taj posao sam pronašao jer je sastavni dio političke komunikacije, a s vremenom se pokazalo kako i druga područja trebaju takvu uslugu. Na Fakultetu političkih znanosti jesmo dobili širinu opće kulture, no zapravo se nismo dovoljno bavili govorom. Biti pisac govora je neubičajen posao, no dokazuje da ljubav prema riječi kao i sve one godine zadaćnica, lektira i svih ostalih štiva, mogu biti korisne. Bili govori motivacijski, prigodni, politički, nekrolozi, kakvi god, slobodno možete reći djeci da i u današnjem vremenu ima smisla čitati.

Hvala Vam lijepa i svako Vam dobro!